Pedofilija
predstavlja želju za spolnom aktivnošću s
djecom prije puberteta.
Pedofili često završavaju u zatvoru; liječenje
bi trebalo uključivati farmakoterapiju i psihoterapiju.
Spolni
napadi na djecu predstavljaju znatan dio prijavljenih spolnih zlodjela.
Na osnovi slobodne prosudbe pedofilima se smatraju osobe ≥16 god., s time da je dobna razlika između napasnika i djeteta ≥5 god. Dijete je obično ≤13 god. Kod starijih adolescenata s pedofilijom, nije postavljena dobna granica; oslanja se na kliničku i pravnu procjenu.
Većina
pedofila su muškarci. Pedofili više vole djecu suprotnog spola od one
istog spola u omjeru 2:1. U većini slučajeva dijete poznaje odraslu
osobu, a može se raditi o članu obitelji, očuhu ili maćehi ili osobi od
autoriteta. Čini se da je promatranje i dodirivanje češće od spolnog
kontakta. Homoseksualni muškarci su tipično manje bliski s djetetom.
Osobe koji su isključivo pedofili privlače samo djeca; one koji nisu
isključivo pedofili mogu privlačiti i odrasle osobe.
Neki
pedofili ograničavaju svoju aktivnost na vlastitu djecu ili bliske
rođake (incest). Pedofili lovci, od kojih mnogi imaju antisocijalni
poremećaj osobnosti, mogu rabiti silu i prijetiti djetetu da će, ukoliko
se zlostavljanje otkrije, ozlijediti njega ili njegovog ljubimca. Tijek
pedofilije je kroničan a počinitelji obično ostaju ovisnici, razviju
depresiju ili dolazi do bračnih sukoba. Mnogi slučajevi spolnog
zlostavljanja djece se zbivaju u okruženju ovisnosti i obiteljske
disfunkcije.
Otkrivanje pedofila često za
liječnika predstavlja etičku krizu. Liječnik može pokušati sačuvati
privatnost bolesnika ali mora štititi i djecu. Liječnici bi morali biti
svjesni svojih zakonskih obaveza u okviru države u kojoj rade.
Obično
je potrebna dugotrajna pojedinačna ili grupna psihoterapija a može biti
osobito korisna kad je dio multimodalne terapije koja obuhvaća
podučavanje o ponašanju u društvu, liječenje istodobnih tjelesnih i
psihičkih bolesti (npr. konvulzivnih poremećaja, poremećaja pažnje,
depresije) i primjene lijekova. Liječenje je manje učinkovito kad se
provodi po nalogu suda, premda su mnogi osuđivani spolni napasnici imali
koristi od liječenja grupnom psihoterapijom i antiandrogenima.
U
SAD–u je medroksiprogesteron primijenjen IM lijek izbora; u Europi se
primjenjuje ciproteron. Doza medroksiprogesterona u pravilu iznosi 200
mg IM 2 do 3 puta/tj. tijekom 2 tj., zatim se daje 200 mg 1 do 2
puta/tj. tijekom 4 tj., a zatim 200 mg svaka 2 do 4 tj. Serumski
testosteron treba kontrolirati i održavati u rasponu normalnom za žene
(<62 ng/dl). Liječenje je obično dugotrajno, jer se bolesne misli
obično vraćaju tjednima i mjesecima nakon prestanka liječenja.
Preparati
gonadotropin–otpuštajućeg hormona se također primjenjuju IM. Korist od
primjene antiandrogena u žena pedofila je slabije utvrđena. Osim
antiandrogena, korisni mogu biti SSRI (npr. visoke doze fluoksetina od
60 do 80 mg 1×/ dan ili fluvoksamina od 200 do 300 mg 1×/ dan). Lijekovi
su najučinkovitiji kad se primjenjuju u sklopu programa multimodalnog
liječenja.
Nema komentara:
Objavi komentar