Nebrojene je mnogo zabluda u Hrvatskoj o pedofiliji stoga se educirajmo jer su djeca naše blago i budućnost Hrvatske
ZABLUDA: Mojem djetetu ne prijeti opasnost od seksualnog zlostavljanja. ISTINA:
Svakom djetetu prijeti opasnost od seksualnog zlostavljanja. Seksualni
zlostavljači djece ne biraju žrtve prema društvenom sloju, rasi, boji,
dobi ili veličini. Nikada ne možete biti potpuno sigurni da vašem
djetetu ne prijeti opasnost. Seksualni zlostavljač djeteta može
prevariti i najosvještenije roditelje. Ako se doista okomio na vaše
dijete, prevarit će vas. Međutim, roditelji mogu poduzeti određene
korake kako bi podigli razinu sigurnosti djeteta i smanjili opasnost od
seksualnog zlostavljanja.
ZABLUDA: Djecu seksualno zlostavljaju nepoznate osobe.ISTINA: Ova
zabluda proizlazi iz vjerovanja da opasnost prijeti od neznanaca.
Najnovije istraživanje otkriva da dijete u 87 posto slučajeva poznaje
zlostavljača i vjeruje mu. Svoju djecu od seksualnog zlostavljanja više
ne možemo zaštititi tako što ćemo im reći da strance valja izbjegavati.
Mnogo je veća vjerojatnost da će dijete seksualno zlostavljati poznata
osoba iz susjedstva i zajednice nego neznanac. Zlostavljanje djece
većinom se događa u privatnom okružju, iza zatvorenih vrata i daleko od
očiju javnosti (MacVean, 2003).
ZABLUDA: Djeci ne bismo trebali govoriti o seksualnom zlostavljanju kako ih ne bismo uplašili. ISTINA: Ako dijete ne upoznamo s opasnostima od seksualnog zlostavljanja, ono ostaje nezaštićeno. I što je još važnije, izbjegavajući razgovor o seksualnosti i zlostavljanju, dopuštamo drugim odraslim osobama da oblikuju djetetovo poimanje, a time se povećava rizik seksualnog zlostavljanja djeteta. Dijete možemo upozoriti na stanovite opasnosti, a da ga pritom ne uplašimo. Jednako kao što djecu poučavaju sigurnosti u prometu i poštovanju "pravila zelenog svjetla", roditelji i druge odrasle osobe mogu ih upoznati i s ostalim opasnostima koje prijete u zajednici, a da im pritom ne usade strah. Roditelji mogu, na način primjeren djetetovoj dobi, poučiti dijete kako se valja ponašati među ljudima i čega se valja čuvati.
Ako su roditelji inhibirani i plaše se da bi njihovo dijete moglo biti žrtvom seksualnog zlostavljanja, svoj će strah neverbalno prenijeti djetetu. Njihov će strah uplašiti dijete.Jednako je neprimjereno ne dopuštati djetetu da izađe iz kuće. Ako dijete držimo zaključano u kući, ono neće upoznati svoju zajednicu i opasnosti koje se u njoj kriju. Djeca moraju naučiti živjeti među ljudima. Paradoksalno je da su seksualnom zlostavljanju podložnija djeca koja se plaše izaći iz kuće i koja ne znaju živjeti među ljudima. Pedofili za sobom imaju višegodišnje iskustvo prepoznavanja podložne djece te lako uoče plaho dijete kojemu nedostaje samopouzdanja. Zbog toga bi roditelji trebali naučiti razgovarati sa svojom djecom o opasnostima od seksualnog zlostavljanja kako bi ih zaštitili u široj zajednici.
ZABLUDA: Seksualni zlostavljači djece su čudovišta.
ISTINA: Istina je potpuno suprotna. "Djeci se ne približavaju čudovišta, već ljubazni ljudi…" (Ray Wyre, stručnjak za seksualne zločine). Većina seksualnih zlostavljača djece ostavlja dojam ljubaznih, obazrivih i brižnih ljudi. Bez maske ljubaznosti ne bi se uspjeli približiti žrtvama. Takvi ljudi nisu samo sposobni zavarati djecu, već i njihove roditelje. Mnogi seksualni zlostavljači djece stječu naklonost obitelji tako što najprije uspostavljaju prijateljski odnos s roditeljima. U početku ne pokazuju osobito zanimanje za djecu sve dok ne steknu povjerenje roditelja.
Tek se tada zbližavaju s djetetom tako što ih obasipaju pozornošću i postaju njihovi "osobiti" prijatelji. Ako im roditelji vjeruju, zlostavljači će mnogo lakše osvojiti dijete, koje će tada biti manje sklono otkriti seksualno zlostavljanje. Zlostavljači svojom ljubaznošću osvajaju naklonost odraslih i djece.
Budući da ostavljaju dojam ljubaznosti, djeca s njima često razvijaju tobožnji "osobit" odnos. To znači da mnoga ne mrze zlostavljača, već ga, štoviše, "vole" i žele ga zaštititi. Takav je odnos još češći u slučajevima kad je zlostavljač član obitelji. Mnoga djeca ne žele prekinuti taj odnos ili ne žele da zlostavljač bude kažnjen; oni samo žele da seksualno zlostavljanje prestane. Zlostavljači to znaju i koriste "igrajući na kartu" dječjega straha, ne bi li smanjili rizik razotkrivanja.
ZABLUDA: Djeca lažu o seksualnom zlostavljanju.ISTINA: Djeca ne raspolažu dovoljno razvijenom sviješću ili znanjem o seksu da bi lagala o seksualnom zlostavljanju. Osim toga, nije jasno zašto bi mala djeca lagala o seksualnom zlostavljanju. S ovom se zabludom povezuje i vjerovanje da djeca izmišljaju priče o seksualnom zlostavljanju zbog toga što su bila izložena pornografskim sadržajima. To je malo vjerojatno. Promatrajući seksualne aktivnosti odraslih osoba, djeca mogu steći znanje o seksualnom činu, ali okus, teksturu i miris muškoga sjemena ne mogu poznavati ako nisu bila u izravnom dodiru s njim. Ova zabluda dovodi do toga da se djetetu ne vjeruje i ne obraća se pozornost na njegovo otkrivanje seksualnog zlostavljanja.
ZABLUDA: Seksualno zlostavljanje djeteta nema negativne posljedice na dijete ili su te posljedice neznatne.
ISTINA: Istraživači su prikupili prilično mnogo dokaza da seksualno zlostavljanje može znatno nauditi djetetu te da ima kratkoročne i dugoročne posljedice. Opasnost ove zablude leži u umanjivanju težine seksualnog zlostavljanja u smislu štetnih posljedica za dijete. Iz nje može proizaći i zaključak da se zlostavljanje dogodilo u prošlosti, dok je dijete bilo premalo da bi osjetilo negativne posljedice, pa ga jednostavno valja zaboraviti. To odgovara stavu pedofila koji smatraju da je vjerojatnost dugoročnih negativnih posljedica manja što je dijete mlađe, jer neće upamtiti zlostavljanje. Stoga ova zabluda za pedofile smanjuje rizik da će biti razotkriveni.
Seksualni zlostavljači djece tvrde i da se djeca rado upuštaju u seksualnu aktivnost s odraslim osobama jer i sama uživaju istraživati vlastita tijela. Iako seksualno zlostavljanje ne mora nužno dovesti do tjelesnih ozljeda, osobito ako ne obuhvaća penetraciju, ipak iskrivljuje djetetovo poimanje primjerenosti takvih iskustava. Smjernice o razlučivanju primjerenog od neprimjerenog ponašanja djeca primaju od odraslih. Ako zlostavljač uvjeri dijete da je seksualno zlostavljanje prirodno i ugodno, dijete će povjerovati da i samo želi takvu seksualnu pozornost. Tako dolazi do iskrivljavanja djetetova poimanja vlastitih tjelesnih reakcija i pobuda. Mnoga djeca uslijed seksualnog zlostavljanja osjećaju zbunjenost, gađenje, krivnju i stid.
Pedofili često opravdavaju seksualno zlostavljanje djece vjerovanjem da dijete u njemu uživa zato što ne vrišti i ne viče "Ne", ili zbog toga što se smiješi.
U stvarnosti, dijete najčešće ne može vrištati, nije sposobno govoriti ili osmijehom reagira na strah jer zna da zlostavljač to od njega očekuje. Zlostavljači odgajaju djecu da se ponašaju u skladu s njihovim željama. Budući da je dijete pritom nemoćno i ne može si pomoći, pokorava se zbog straha od posljedica koje bi u suprotnom moglo doživjeti. Mnoga se djeca prepuštaju zlostavljanju jer nemaju mogućnost bijega. Mnoga preživljavaju seksualno nasilje tako što se pokore i isključe u nadi da će mučenje što prije završiti. Takve zablude također služe zlostavljačima koji zlostavljanje poimaju kroz romantičnu prizmu ljubavi.
VIŠE ČINJENICA O PEDOFILIJI MOŽETE PROČITATI ovdje -
https://www.facebook.com/edukacija.roditelja.hr/
Nema komentara:
Objavi komentar